Premijer Dritan Abazović i njegova URA u nekoliko navrata su pokušavali, na različite načine, da opravdaju stavljanje potpisa na neustavni, protivzakoniti i izdajnički posao sa Srpskom crkvom. Najčešće ponavljani argument sveo se na to da je potpis na ugovor bio potreban da bi se dosegla kvalifikovana većina. Takvu tvrdnju Abazović je iznio i na jučerašnjoj konferenciji za novinare. Ovom manipulacijom premijer se poslužio da bi imao alibi za zavjereničko stavljanje potpisa na dokument koji je suprotan interesima države Crne Gore koju bi Abazović trebalo da zastupa i štiti. Pored toga što je manipulativna, ova Abazovićeva tvrdnja je i neistinita. Naime, upravo je glas URA falio da bi se izglasala kadrovska rješenja za Ustavni sud. Zato ovaj performans u kojem se URA kao trudi da postigne kriterijume za pozitivan izvještaj EK, a DF joj kao ne obezbjeđuje kvalifikovanu većinu zato što nije potpisan Ugovor sa SPC, predstavlja lažnu predstavu za zbunjivanje domaće i međunarodne javnosti. Istina je sljedeća: izbor kadrovskih rješenja za pravosudne institucije mogao je da bude sproveden uz većinu od 3/5, samo da je Abazović to htio. Međutim to nije bilo na agendi koja mu je dostavljena uz zahtjev da bude ispunjena što prije, čak i prije nego što je i on sam očekivao. Kad nam je poručio da antidržavni dokument neće potpisati 3. avgusta, trebalo je samo da doda Balaševićev stih: “Ako lažu mene, lažem i ja vas”.
Koliko je manipulativna teza o potrebi potpisivanja Ugovora sa SPC zbog 2/3 većine, govori i glasanje o četiri ugledna pravnika u Sudskom savjetu. Naime, poslanici iz reda DF-a nijesu glasali ni za jednog od 30 kandidata prijavljenih na javni poziv. Sve što je DF-u bilo važno jeste da se potpiše veleizdajnički akt kojim se SPC daje status nadnacionalne organizacije koji ona nema ni u državi Srbiji.
Objašnjenje kojim je Abazović imao namjeru da izmanipuliše EU partnere, sastojalo se iz sljedeće teze: DF koji je inače glasao protiv Rezolucije o agresiji Ruske Federacije na Ukrajinu, zapravo je vrlo kredibilan partner na putu EU integracija, samo je eto potrebno potpisati jedan “nevažan dokument” kojim se uređuju odnosi između SPC i države da bismo dobili 2/3, koje zapravo nikada nije ni bilo?!
Da je DF htio da učestvuje u procesu deblokade institucija oni bi glasali za sudije Ustavnog suda i ugledne pravnike u Sudskom savjetu. Ovako, samo su potvrdili da im je važniji status SPC u Crnoj Gori od evropskog puta, a pošto se radi o igračima koji čine osovinu ruskog djelovanja u sadejstvu sa SPC, onda je svima jasno kako je Abazović pokušao prevarantski da sačuva svoju poziciju: kao treći izvršilac ruskih radova u Crnoj Gori.
Uz to, jasno je da DF ćuti po nalogu iz Moskve, a Abazović njihove kadrove ostavlja po dubini dajući im još jednu koncesiju, uz “Temeljni ugovor”, kao zalog da učestvuju u deblokadi pregovaračkog procesa sa EU. I to je još jedna podvala koju je pokušao da proda. Time je mislio da je kupio naklonost DF-a koji bi za uzvrat dao podršku manjinskoj vladi, pošto je odradio svoj dio posla, previđajući okolnost da je ovim činom završio svoju političku karijeru, i da to shvataju i Moskva, a posebno Beograd. Njegova jednokratna upotrebna vrijednost je potrošena.
Dugoročni cilj Beograda i Moskve je da spriječe skoriji ulazak Crne Gore u EU, kako bi omogućili da se sprovede naum Rama – Vučić o Open Balkanu kao alternativi koja ima paternalističku podršku Rusije, koju ni sam Lavrov ne krije. Na taj način bila bi trajno zatvorena perspektiva o EU integracijama Crne Gore. Da uprostimo: ono što nije uspjelo oktobra 2016. nasilno, trebalo bi da se sprovede upotrebom “meke sile” i korumpiranih političara.
Šahovskim jezikom rečeno – a poznato je da je to omiljeni sport predsjednika Srbije – sitni pion (Abazović) pojeden je od beogradskih trojanskih konja, i meč je za njega završen, iako su mu obećavali da će ga držati u igri do kraja.
Jevto Eraković, potpredsjednik i poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
