Tragikomično izgleda međusobno optuživanje predsjedničkih kandidata Mila Đukanovića ispred DPS-a i Draginje Vuksanović ispred SDP-a. Zbog mlađih generacija koje su se možda sada uključile u politiku, ali i zbog pune istine, moram da kažem da je riječ o obostranom, neopjevanom političkom licemjerstvu.

Riječ je o dvo-decenijskim koalicionim partnerima, kandidatima dvije partije za čije koalicije su se desile desetine nerasvijetljenih ubistava, uništila ekonomija, ruinirala duhovnost, država – mimo volje većine – nasilnički uguravala u NATO savez. Dvije decenije, ti ideološki blizanci, Đukanović i Vuksanović, sa svojim partijama, arčili su ovu zemlju, i sada se međusobno optužuju. NATO savez na ovim izborima je, očigledno, bio rodno ravnopravan pa ima i muškog, i ženskog kandidata.

I jedna i druga partija, kao i njihovi kandidati, kontrolišu se iz istih centara, dominantno NATO centara, onih centara koji su upravo stvorili od ove zemlje ono što je stvoreno – zaroboljeno društvo – zarad njihovih viših geopolitičkih ciljeva. Stoga je komično kada čujemo gospođu Vuksanović kada govori o borbi protiv privilegovanih partijskih elita, kada je upravo ona skupa sa svojom partijom, podržavajući decenijama Đukanovića, itekako doprinjela da se cementiraju i stvore upravo te privilegovane partijske elite i monopoli o kojima govori.

Nakon predaja imovinskih kartona javna je informacija o javnim ličnostima da je suprug predsjedničkog kandidata gospođe Vuksanović vrhovni državni tužilac ove zemlje, gospodin Ivica Stanković. O tome se mora govoriti jer je riječ, ponavljam, o javnoj stvari, javnim ličnostima i javnom intresu.

Dakle, gospođa Vuksanović pored sebe, u svom najbližem okruženju, ima stub Đukanovićevog režima, pa je pozivam da umjesto što se obraća građanima – što takođe treba cijeniti – da se obrati direktno vrhovnom državnom tužiocu. To je prava adresa za nju, čovjek koji godinama ćuti na sve ono o čemu ona sada govori, ćuti o nerasvijetljenim ubistvima, o sumnjivim poslovima braće Đukanović, o uništenim privatizacijama, o kriminalitocvanom društvu, ne pokreće istrage o najsumnjivijim stvarima u ovoj zemlji. Riječ je o do sada nezabilježenom političkom licemjerstvu.

Ovo govorim zbog građana i pozivam ih da otvore oči i 15. aprila glasaju za čist izbor i suštinske promjene u ovom oboljelom društvu, promjene koje će istinski ozdraviti Crnu Goru, iznutra i spolja, promjene koje će vratiti Crnu Goru sebi, promjene za koje se zalažem, a da ne glasaju za PI-AR, predizborne trikove i jeftine i mlake političke floskule.