Abazović je predizbornu kampanju svoje stranke započeo u Americi, o trošku građana Crne Gore. Preko stotinu hiljada eura potrošeno je da bi predsjednik Ure, čak hiljadama kilometara daleko od svoje države, lansirao predizbornu platformu svoje stranke. Grandiozno je iz Vašingtona i Njujorka izbacivao PR floskule o borbi protiv kriminala i korupcije, nejakoj Uri kao najsnažnijem bedemu buduće vlasti, o tonama droge koju je navodno on zaplijenio, nekakvim zelenim politikama svoje stranke… Da, to je legitimni politički marketing, ali sve dok ga finansira lično Abazović ili njegova stranka. U suprotnom, on predstavlja grubu zloupotrebu državnog novca, u promotivne svrhe jedne osobe.

Jer, van koordinata ispraznog PR-a, Abazović nije nikakav borac protiv kriminala, već postoje jasne indicije, da radi za interese narko-klana. On je jedini premijer u Evropi koji je u maniru najgorih kriminalaca bio u posjedu kriptovanog telefona. On je onaj koji je navodno zabrinut za Ukrajinu, dok sa druge strane pravi paktove sa ruskim plaćenicima. On je borac za liberalno društvo, koji je bio akter klerikalizacije Crne Gore. On je Vučičev posilni, koji se tim statusom ponosi i abolira svog gazdu za nepočinstva u devedesetim, svrstavajući ga u političare bez hipoteke.

Uzgred, o mjeri poniženja koju servira svojim političkim partnerima poručujući im da će sa 5 glasova voditi 95 posto vlade, neka razmišljaju oni koji u takve aranžmane ulaze. Za nas, on je jedna beznadežna i patološkom laganju sklona osoba, koja je ukupan svoj politički narativ svela na slogan „nemam dokaze (ali mogu da slažem)”.

Luiđ Škrelja, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore