Ne stišava se u Parizu bura nakon finala 100 metara muškarci. Ni Amerikanac Kritenden koji namjerno ispada na 110 prepone da bi išao preko repesaža (već obilježen kao „metod Kritenden“), ni misteriozni leteći Kinez Pan Zanle koji je sinoć donio novo zlato Kini na 4×100 mješovito još jednim nehumanim sprintom nisu više predmet debata, ipak je ovo bila kruna OI.

Slika za istoriju pokazuje da je Kisani Tompson prvi na liniji cilja, kao što je svima izgledalo uživo, noga mu je već unutra, za ljudsko oko on je pobijedio, ali broje se grudi i elektronika kaže za pola stotinke Lajls. Dugo je trajala nevjerica, Ridžis na BBC-u tvrdi da Tompson nije izgubio, ni on sam se još ne miri, nešto poput slučaja Felps-Čavić 2008. Ali povratka nema.

Lajls je uspio i ovaj put, nakon klimavih kvalifikacija, pa poraza od drugog Jamajčanina Sevila u polufinalu, opet je oborio lični rekord kad najviše treba i imao ubrzanje od 50.metra sa začelja do vrha u stilu Karla Luisa, što ga je napravilo novim kraljem hektometra, a može biti uz Maršana i Bajls apsolutni kralj OI. Ostaje i bronza Kerlija 9.81, i opet izuzetni, ali malerozni Simbine, četvrti sa 9.82, i peti Džejkobs koji nakon zlata i evropskog rekorda 9.80 u Tokiju baš sada trci 9.85 i puca mu mišić, ostaje da je ovo prva trka ikada u kojoj su svi trčali ispod 10 sekundi bez vjetra!

Da je Sevil nakon 9.81 u polufinalu istrčao samo mrvicu brže od tih 9.91 imali bi prvu ikada ispod 9.90 za svih osam učesnika, a to bi već bio novi ugaoni kamen sprinta. Kako je finale Tokija 1991 bilo probijanje zvučnog zida (Luis svjetski rekord 9.86, Barel 9.88, Mičel 9.90, šestorica ispod 10 sekundi) i nadrealno za tadašnji svijet, ovo sinoć bi bila trka 21.vijeka.

Nedostaje samo super zvijezda koja bi se primakla magičnih 9.58 Juseina Bolta, a talenata ima napretek. Lajls to može na 200, tu ga čekamo.