Na Veliki petak vjernici se prisjećaju događaja koji su neposredno prethodili Hristovom raspeću, počevši od njegovog izvođenja pred sud Pontija Pilata, neuspjelog pokušaja da ga optuže, pa do vikanja judejskog naroda: „Raspni Ga!“, kao i nošenja krsta kroz grad, na putu prema Golgoti, razapinjanja i praštanja dželatima riječima: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade“, umiranja, uklanjanja sa krsta, pomazivanja mirom, povijanja tijela platnom i polaganja u grob i postavljanja straže da čuva grob da neko ne ukrade njegovo tijelo.

Veliki petak je za katoličke vjernike dan posta i nemrsa i jedini dan u godini kada nema svete mise, ali se u crkvama poslijepodne čita Križni put – odnosno put stradanja Hristovog. Održava se i posebna spomen-molitva – muke Gospodnje. Slijedi klanjanje Svetom krstu, molitva vjernika i pričešćivanje.

Ne zvone zvona, nema sviranja ni pjevanja. Katolička crkva na Veliki petak posebno spominje umiruće, stare i bolesne.