Projekat „Palijativna njega – moja njega, moje pravo“ sprovodi se u partnerstvu sa mrežom Inicijative mladih za ljudska prava, BELhospice -om iz  Srbije, udruženjem Rider  iz Albanije i Građanskom alijansom u Crnoj Gori, uz podršku Balcan Civili Society Network Development, koje finansira Švedska agencija za međunarodni razvoj (SIDA). Projekat ima za cilj povećanje kapaciteta organizacija civilnog društva u nošenju važne uloge u pružanju palijativne nege i zaštiti ljudskih prava za najugroženije grupe – pacijente koji su u životnoj opasnosti i njihove porodice u Srbiji, Albaniji i Crnoj Gori.

„U zemljama u kojima se projekat sprovodi,  Crnoj Gori, Albaniji i Srbiji imamo mogućnosti da donesemo zajednička rješenja i nastup, kako bi palijativno zbrinjavanje  zaista zaživjela na pravi način, i kako bi ljudi koji boluju od neizlječivih bolesti  u terminalnim stadijumima imali dostojanstven život do samog kraja“, kazao je specijalista palijativne medicine dr Tomi Kovačević.

Organizacija Rajder (Ryder) iz Albanije djeluje u Tirani i Draču, gdje prema nekim podacima ima visoka stopa pacijenata koji su u terminalnim fazama bolesti i kojima je neophodna palijativna njega. Iz ove organizacije pozdravljaju početke jedne nove, snažne regionalne saradnje, koja je prvi put zabilježena na ovim prostorima a koja se tile palijativne njege.

„Ovo je nova usluga koja je kod nas dostupna nakon devedesetih godina. Zapadni Balkan ima dobru saradnju u pravnim, zdravstvenim, obrazovnim i drugim oblastima, a ovdje se radi o prvoj  saradnji u oblasti palijativne medicine među zemljama regiona. Namjera je da stvorimo mrežu organizacija koje će ojačati sistem palijativne njege“, kazala je Rudina Rama, predstavnica Ryder organizacije iz Albanije, koja je nosioc projekta.

Crna Gora ipak kaska za nekim zemljama regiona u kojima je palijativna njega mnogo razvijenija, a prema riječima onkologa Kliničkog centra Crne Gore palijativna njega bi trebala biti dostupna  u primarnim i sekundarnim zdravstvenim ustanovama, kako bi se takvim pacijentima što je moguće više olakšalo primanje terapije.

“ Prije i tokom pandemije smo  na Institutu  za onkologiju radili i pokušali da na najbolji način pružimo usluge, od liječenja pa do pružanja palijativne njege pacijentima. Palijativno zbrinjavanje u narednom periodu treba po mom mišljenju spustiti na  primarni i sekundarni nivo zdravstvene zaštite, kod  timova izabranih ljekara i u regionalnim i opštim bolnicama, kako naši pacijenti ne bi svakog puta morali da zbog terapije dolaze u Klinički centar i da se na taj način manje muče“, smatra onkolog Instituta za onkologiju KCCG dr Nikola Milošević. 

Palijativna njega pacijenata predstavlja svestranu  brigu o pacijentima oboljelim od teških, hroničnih bolesti, najčešće u terminalnim fazama bolesti, kao i o njihovim porodicama,a za ovakav vid njege pacijenata neophodno je i posebno organizovati multidisciplinarne timove koji  pružaju njegu.

S. Vukčević