DAN – Radnici ulcinjskog hotela „Otrant“ nakon 11 godina suđenja dobili su nadu da će im konačno biti isplaćene zarade, budući da je Ustavni sud ukinuo presudu Vrhovnog suda kojom je njihov zahtjev bio odbijen.

Odluka je donesena pošto je Ustavni sud usvojio žalbu koju je podnio pravni zastupnik radnika, advokat Nebojša Batrićević.

Tužba je podnesena protiv NLB Inter finans banke iz Ciriha, koja je kupoprodajnim ugovorom prenijela vlasništvo nad hotelom „Otrant“ na sebe.

Na taj način, kako je advokat Batrićević pojasnio za „Dan“, banka je po sili zakona postala solidarno odgovorna za dug.

– Ova obaveza sticaoca imovinske cjeline ničim se ne može ograničiti niti isključiti.

Članom 461 st. 1 ZOO-a propisano je „Lice na koje pređe na osnovu Ugovora neka imovinska cjelina fizičkog ili pravnog lica, ili jedan dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odosno na njen dio, pored dotadašnjeg imaoca i solidarno sa njim, ali samo do vrijednosti njene aktive“.

Stavom 2 istog člana, jasno se kaže „Nema pravnog dejstva prema povjeriocima odredba Ugovora kojom bi se isključila ili ograničavala odgovornost utvrđena u st. 1 ovog člana“ – precizira advokat, dodajući da je pravni osnov vrlo jasan, ali redovni sudovi o tome nisu vodili računa.

– U konkretnom slučaju, ovdje se radi o skupu imovinskih prava u opštoj imovini jednog lica za koju važe jedinstvena pravna pravila, odnosno, jedinstveni pravni režim – jer je u pitanju imovina koja čini funkcionalnu pravnu i privrednu cjelinu koja je namijenjena za obavljenje privredne djelatnosti – i koja ostvaruje profit.

Jedini član, od svih 1205 članova ZOO-a koji ne pretpostavlja savjesnost – upravo je član 461 stav 1 i 2 ZOO-a, već novi sticalac imovinske cjeline (kao i njegov prethodnik) moraju biti savjesni, jer je ovaj institut isključivo usmjeren u cilju zaštite povjerilaca, o čemu svjedoči brojna sudska praksa i teorija – kao i svi relevantni Komentari Zakona o obligacionim odnosima – kaže advokat.

Odredba člana 87 stav 1 Zakona o radu, kaže Batrićević, nesporno ukazuje da statusna promjena nije jedini osnov i način promjene poslodavca, već da do promjene poslodavca uvijek i sigurno dolazi kada novi vlasnik kupi 100 odsto imovinske cjeline privrednog društva, te, da je isti u obavezi da preuzme radnike i poštuje sva prava i obaveze zaposlenih iz Ugovora o radu koja su važila na dan preuzimanja.

– To što se u konkretnom slučaju radi o banci – problem je banke, a ne tužilaca. Zato je banka, morala u cilju namirenja svoga duga – uvesti stečaj, kao što je to uradila svaka banka od Njujorka do Ulcinja kako bi omogućila i da drugi povjerioci namire svoja potraživanja, pa i radnici hotela „Otrant“ zbog neisplaćenih zarada.

Kao razlučni povjerilac prvog reda, banka nije mogla biti uskraćena za naplatu svoga potraživanja – jer se prva naplaćuje, pa je morala omogućiti i drugim povjeriocima da namire svoja potraživanja – dodaje Batrićević.

On je pojasnio da je banka hotel dala u zakup – a potom ga i prodala-firmi „Argos“ d.o.o. iz Ulcinja od čega je zaradila iznos od 4.124.031,77 eura, čime su se stekli uslovi za primjenu odredbe člana 196 stav 1 i 3 ZPP-a kojim je predviđeno da presuda ima dejstvo u korist ili protiv novog sticaoca.

– Na taj način tužena se ponašala suprotno čl. 6 st. 2 Zakona o bankama i čl. 2 Zakona o sprečavanju nelegalnog poslovanja, što svakako predstavlja i biće krivičnog djela Nedozvoljeno bavljenje privrednim, bankarskim, berzanskim i poslovima osiguranja iz čl. 266 KZ CG– tvrdi advokat.

Podsjetio je da je Osnovni sud u Ulcinju prvom presudom usvojio njihov zahtjev, ali da zatim šest godina sudovi ukidaju – a potom i preinačavaju tu odluku, što je potvrdio i Vrhovni sud.

Sporne odluke su donesene sa obrazloženjem da u konkretnom slučaju nije došlo do „statusne promjene“.

– Očigledno je da i sam sud ne zna tačno što znači „statusna promjena osnovnog kapitala društva“, jer nije dao odgovor na ključno pitanje koje opterećuje ovaj postupak:

Kakve veze ima „statusna promjena“ sa statusom radnika i solidarnom odgovornošću novog vlasnika za dugove koji proističu iz imovine i po osnovu imovine‘?

Nikakve– dodaje Batrićević.

Odluku Ustavnog suda ocijenio je kao „perfektan pravni akt“.

Naime, sudije su potvrdile navode iz njegove žalbe navodeći:

-Da bi se govorilo o odgovornosti tuženog za isplatu predmetnog duga potrebno je poći od karaktera imovinske cjeline i obima odgovornosti koja nastaje usljed njenog preuzimanja.

Na prednji zaključak upućuje i odredba čl. 87 st. 1 tada važećeg Zakona o radu, koji predviđa – da u slučajne statusne promjene, odnosno, promjene poslodavca, poslodavac sljedbenik preuzima od poslodavca prethodnika zaposlene, što a priori ne podrazumijeva da do promjene poslodavca dolazi samo usljed statusnih promjena, već takva pravna posljedica može nastati i na drugačiji način – preuzimanjem imovinske cjeline na osnovu Ugovora o kupoprodaji na javnoj prodaji što se u konkretnom slučaju desilo-.

Ustavni sud je izričit da na strani tuženog postoji odgovornost za isplatu spornih potraživanja shodno članu 461 stav 1 i 2 ZOO-a polazeći od karakreta sporne imovine u čiji djelokrug spadaju i prava podnosioca po osnovu rada.

„Da ispoštuju presudu ili da nam stave kamen oko vrata“

Predstavnik radnika hotela Ivo Lukić kazao je da su zadovoljni odlukom Ustavnog suda koja potvrđuje da je pravda spora ali dostižna.

Istakao je da se nadaju da će Vrhovni sud u što kraćem roku postupiti po toj odluci.

– Tražimo da Vrhovni sud što prije uzme u rad ovaj predmet i u svemu postupi po odluci Ustavnog suda.

Poslije 11 godina radnici hotela „Otrant“ nemaju više pravo da izgube ni jedan jedini dan.

Ili će Vrhovni sud postupiti po odluci Ustavnog suda ili neka donese odluku da se radnicima stavi kamen oko vrata i kolektivno nas bace u Bojanu – kazao je Lukić, ističući zahvalnost advokatu Batrićeviću što ih u ovoj borbi nije napustio već je savjesno radio na predmetu bez ikakve naknade.

Odluka obavezujuća za Vrhovni sud

Vrhovni sud, tvrdi advokat Batrićević, mora poštovati stav Ustavnog suda.

– Sve drugo bila bi zloupotreba prava.

Naime, odredbom člana 151 stav 3 Ustava propisano je da je odluka Ustavnog suda obavezna i izvršna, dok je odredbom člana 3 Zakona o Ustavnom sudu izričito navedeno da je svako dužan da poštuje odluke Ustavnog suda i da su stavovi o određenim pitanjima izraženi u odlukama Ustavnog suda obavezujući za sve državne organe – napominje advokat.

Na isto upućuje član 76 stav 1 i član 77 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu.

S obzirom na odredbe Ustava, ocjenjuje Batrićević, neodgovorno bi bilo da Vrhovni sud ne postupi po Odluci Ustavnog suda.

– I ako je u prethodnom periodu bilo opstrukcija u pogledu primjene Odluka Ustavnog suda od strane Vrhovnog suda, smatram da su ta vremena iza nas i da će Vrhovni sud u što kraćem roku donijeti zakonitu i pravičnu odluku, jer ovaj predmet i podnosioci Ustavne žalbe poslije 11 godina to zaslužuju – dodaje on.

Spriječiti pojavu „žrtava tranzicije“

Ukoliko Vrhovni sud ne donese odluku shodno stavu Ustavnog suda, kaže Batrićević, ovih 60 lojalnih građana Crne Gore završili bi kao „žrtve tranzicije“ u Fondu rada.

– Kao punomoćnik tužilaca znam za žrtve Holokausta, poplava, zemljotresa, kuge, kolere, korone, cunamija., ali za „žrtve tranzicije“ nisam čuo bez u Crnoj Gori, kao sinonim za poniženje vlastitih građana.

To Vrhovni sud ne smije dozvoliti, jer bi na taj način verifikovao pravilo – da se svaka „uspješna“ transakcija i tranzicija sa tzv. „strateškim partnerom“ – mora završiti  pogibijom nevinih građana – koji im ništa nisu krivi – zaključuje Batrićević.

(preuzeto sa portala Dan online)